Uvodna stranica I

Lijepa Naša Domovina Hrvatska,

Domovina Hrvata prostorno je smještena, onamo, gdje se alpe naglo spuštaju u panonsku nizinu, a panonska nizina blagim uspinjanjem u brežuljkasto i planinsko područje dinarskog spleta, koje se strmo spušta u Jadransko more, povezujući Hrvatsku sa zemljama srednje Europe i Mediterana.              

                                                 Slika :( Dolazak Hrvata na Jadran)

Ovo tisućljetno hrvatsko tlo uključuje u svoj dragocjeni sadžaj beskrajne ravnice slavonskih polja i oranica,šumovito srednjoslavonsko visočje okruženo podravskom i posavskom nizinom, privlačne zagorske proplanke i brda, šumom obrasle goranske planine, istarsko nizinsko i gorovito područje, ličke visoravni s Velebit planinom, sunčanom Dalmacijom, Jadranskim morem u kojem se kupaju na stotine otoka, koji sa svojm raznolikošću i ljepotom privlače pažnju cijeloga svijeta. ponosnu Bosnu i krševitu Hercegovinu. Pradomovina Hrvata bila je tamo daleko iza karpatskih gora, u prostranim nizinama i nepreglednim šumama oko rijeke Wisle, te se zvala Bijela ili Velika Hrvatska.

Zahvaćeni seobom naroda od četvrtog do sedmog stoljeća Hrvati se na poziv bizantinskog cara Heraklija sele prema Jadranu. Na temelju povijesnih istraživanja i arheoloških iskopavanja dolazi se do zaključka, da su već početkom sedmog stoljeća Hrvati došli i naselili područje naše lijepe Domovine. Njihov dolazak nije nitko od suvremenika zabilježio osim Konstantin Porfirogenet, koji je u carskom arhivu u Bizantu između 948. i 952. godine zapisao:"Hrvati su pak stanovali u ono vrijeme s onu stranu Bavarske, gdje su Danas Bjelohrvati. Jedan od njihovih rodova, naime petero braće: Kluk, Lobel, Kosjenac, Muhlo i Hrvat, i dvije sestre Tuga i Buga, odijelili su se od njih i došli zajedno sa svojim narodom u Dalmaciju i našli Avare u posjedu te pokrajine.

Pošto su neko vrijeme međusobno ratovali, pobjedili su Hrvati. Od Hrvata pak koji su došli u Dalmaciju odjelio se jedan dio i zavladao Ilirikom i Panonijom; a i oni su imali samostalnog kneza..." ( De administrando imperio). Na žalima Azovskog mora cvjetao je nekoć grad Tanais, gdje su se našla dva natpisa iz drugog i trećog stoljeća: Horoathos i Horuathos, što se dovodi u vezu s imenom Hrvat; što bi značilo u iranskom jeziku prijatelj. Na temelju tih natpisa drže neki naučenjaci, da su Hrvati iranskog porijekla, drugi pak istraživači da su poslavenjeni Goti, dok danas mnogi zastupaju mišljenje da su Slaveni.

fra.Josip Lucić

Stisnite Link ( Povijest dolje )